SREDNJA ŠKOLA VALPOVO U VUKOVARU:“VUKOVAR – MJESTO POSEBNOG PIJETETA”

Izaslanstvo učenika i profesora Srednje škole Valpovo sudjelovalo je jučer u Koloni sjećanja u Vukovaru.

-Učenici Bruno Funtak, Laura Grgec, Karlo Ivoš, Petra Stojaković, Deni Vukajlović, Jelena Bakša, Ena Bečka, Lucija Đurković, Lara Ivanković, Anja Klobučar,  Lara Lončarić,  Ema Vujičić,  Jakov Anočić,  Anamarija Frančić, Tomislav Galošević,  Ana Jelkić  i   Edi Pavlović su 18. studenoga 2019. godine  s profesorom Darkom Bošnjakom, pedagoginjom Zdenkom  Lončarić i psihologinjom Ivanom Mađarić u organizaciji Udruge HVIDR-A Valpovo sudjelovali u Koloni sjećanja za žrtvu Vukovara te na taj način u svoje ime i u ime svih djelatnika Srednje škole Valpovo obilježili obljetnicu okupacije grada i odali počast svim poginulim braniteljima izvijestili su iz Srednje škole Valpovo.

Umjesto riječi, svoje dojmove izrazili su poezijom i apelom vukovarskog heroja i novinara Siniše Glavaševića:

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad – to ste vi.

Izvor: Valpovština.info