RUKSAK (PUN) KULTURE 2025.

RUKSAK (PUN) KULTURE 2025.

10. studenoga 2025.

Učenici naše škole (1. a OG, 2. b OG, 3. OG, 4. a OG i 4. b OG), zajedno sa svojom profesoricom Likovne umjetnosti Marijom Jelkić i profesorom Fizike Vlatkom Vujnovcem, sudjelovali su u projektu „Ruksak (pun) kulture“, dana 20. listopada 2025. godine.

Ruksak (pun) kulture dio je kulturne politike Vlade Republike Hrvatske za vrtiće, osnovne i srednje škole. Djeca od tri godine i učenici od 6 do 18 godina korisnici su ovoga programa. Riječ je o zajedničkoj inicijativi Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i medija o zajedničkom ulaganju u područje obrazovanja i područje kulture na državnoj razini. Ovaj projekt okuplja vrtiće te osnovne i srednje škole u dislociranim i prometno slabije povezanim mjestima Republike Hrvatske te educira učenike o važnosti i ljepoti umjetnosti i kulturne baštine.

U sklopu navedenoga projekta proveli smo radionicu pod nazivom „Camera obscura“. Riječ je o cjelodnevnoj likovnoj radionici, osmišljenoj za mlade koji žele naučiti kako funkcionira naš pogled, što znamo o svjetlu i što je ambijentalna instalacija u suvremenoj umjetnosti.

Radionicu je vodila samostalna multimedijalna umjetnica i likovna pedagoginja Jelena Petric, koja je u lipnju 2023. godine imala i samostalnu izložbu u prostoru Kioska galerije SC u Zagrebu na tu temu. Vrijeme u kojem živimo nezamislivo je bez kamere, a posljedično i umjetne inteligencije. Ova je radionica pružila uvide u fizikalne karakteristike svjetla i pogleda te ukazala na smislenost prirodnih fenomena i njihovo intuitivno razumijevanje. Krajnji oblik radionice bilo je postavljanje ambijentalne instalacije u prostoru škole, koja je nastala u  procesu upoznavanja i izrade „camere obscure“.

Radionica je bila osmišljena u 6 etapa;

  • Uvod: Slika kao projekcija stvarnosti
  • Vježba: Naglavna kamera
  • Prezentacija: Ambijent i mračna soba
  • Analiza školskog prostora
  • Realizacija instalacije
  • Valorizacija

U uvodnom djelu učenike se kroz prezentaciju i razgovor upoznalo ili podsjetilo što je svjetlost, kako se ona rasprostranjuje i što je zapravo ono što mi vidimo. Razgovaralo se kako funkcionira naš pogled i vidno polje s ciljem boljeg razumijevanja slike. Definiranjem slike kao projekcije stvarnosti učenike se uvelo u proces nastanka „camere obscure“, ali i u prirodne fenomene koji su bili omogućili takve projekcije i prije nego što je čovjek u potpunosti ovladao njihovim tumačenjima.

Učenici su realizirali instalaciju tako što su svi radili u jednom prostoru, u nekoliko skupina. Za rad im je trebao karton kojim se zatvaraju prozori, crni najlon koji se povlači preko kartona, aluminijska folija za otvor ili rupicu te razni alati. Prilikom izrade zasebne kutije „camere obscure“ trebalo im je više kutija, papira, ljepila i alata.

U prostornoj instalaciji koji su sami osmislili i realizirali, učenici su analizirali što su sve naučili i kako su se osjećali. Još im je samo bilo preostalo da sami odrede naziv svoga rada kroz zajednički dogovor i argumentaciju te da razmotre opcije dokumentiranja rada i njegove daljnje mogućnosti (kao što su snimanje „time lapsea“, pokušaj izrade fotografije, teksta za školsku mrežnu stranicu i tome slično).

Opći je dojam svih sudionika da je radionica bila vrlo uspješna i zanimljiva jer su svi sudionici u njoj pokazali pozornost i zanimanje prema takvom obliku rada.

Marija Jelkić