TERENSKA NASTAVA U ALJMAŠU

TERENSKA NASTAVA U ALJMAŠU

27. ožujka 2024.

U ponedjeljak 18.3.2024. godine učenici naše škole zajedno sa svojim vjeroučiteljicama s. Zrinkom Vuković i Marijom Jelkić uputili su se na terensku nastavu u Aljmaš i Osijek. Prvo smo obišli „Memorijalni centar Aljmaš“ posvećen žrtvama Domovinskog rata. Tamo nam je jedan od volontera pričao o nastanku Memorijalnog centra koji je u Drugom svjetskom ratu služio kao bunker. Duž hodnika postavljene su slike i fotografije aljmaške crkve koja je stradala u Domovinskom ratu te mnogi drugi sakralni predmeti koje su ljudi prije opsade Aljmaša uspjeli zakopati ili sakriti. Memorijalni centar otvoren je 1.8. 2023. Taj je datum vrlo važan za stanovnike Aljmaša zato što se tog datuma 1991. godine dogodio topnički napad na policijsku postaju u Dalju, masakr daljskih branitelja i nesretna kolona ljudi koja se u Aljmašu ukrcala na šlep prema Osijeku. Bolna su to sjećanja ljudi koja nikada neće zaboraviti. Za vrijeme napada, aljmaška crkva bila je srušena, ali čudo je bilo to što je preživio kip Gospe od Utočišta. U Memorijalnom centru uređena je i kapela Svetog Križa, u kojoj se nalazi relikvija Svetog Križa, te kapela Pomoćnice kršćana koja potiče na pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Uz ove duhovne oaze, koje vjernicima omogućuju sabranost i pružaju prostor za molitvu, uređene su i sobe u kojima se čuva tradicijska kultura Aljmaša i cijeloga kraja. Vodič je našim učenicima poručio da bez obzira na to kolika na je šteta nanesena, moramo imati snage oprostiti svome bližnjemu zato što je to jedini način da naše srce bude slobodno i najbliže Isusu Kristu koji je na križu oprostio ljudima koji su ga razapeli. Nakon posjeta Memorijalnom centru iduća postaja bila je Zajednica Cenacolo. To je zajednica koja okuplja mladiće koji su iskusili pakao ovisnosti i koji se bore protiv njih. Osnovala ju je s. Elvira Petrozzi iz Italije. Takvih kuća u Hrvatskoj ima pet ( one se nalaze u Splitu, Biogradu, Vrbovcu te jedna ženska kuća u Vrbovcu Selskom ) Svoju životnu priču ispričala su nam dva mladića, jedan ima trideset i četiri godine, a drugi devetnaest. Pokazali su nam svoju kuću i imanje te su nam objasnili kako žive samo od svog rada i od onoga što su svojim rukama stekli te izrade rukotvorina. Nakon posjeta zajednici bilo je vrijeme za molitvu u Crkvi Gospe od Utočišta. Tamo smo majci Božjoj predali sve svoje brige i probleme, ali i zahvalili se za sve ono što imamo. Posljednja postaja bila je osječka Crkva svetog Petra i Pavla. Jako nam se svidio neogotički stil gradnje kojim je konkatedrala građena. Unutrašnjost je dovršena 1938.-1942. godine kada je tadašnji vodeći hrvatski slikar Mirko Rački oslikao zidove i stropove freskama jakih boja koje pokazuju poznate epizode iz Starog i Novog zavjeta. Na kraju smo imali malo vremena za kavu i uživanje u Osijeku,a svojim kućama vratili smo se sretni i ispunjeni.

Iris Đurkić, 1. OG

Wordpress Gallery Plugin Free