INTERVJU: FRA MIRKO MIŠKOVIĆ

Lijep pozdrav, dragi čitatelji, danas sam imala jednog jako posebnog gosta – fra Mirka  Miškovića, župnog i samostanskog  vikara Župe svetoga Josipa Radnika u Belišću, doktoranda  na Poslijediplomskome sveučilišnome studiju Jezikoslovlje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. A sada ćete čuti nekoliko zanimljivih odgovora na postavljena pitanja.

1. JESTE LI ODUVIJEK ZNALI ŠTO ĆE TE BITI KADA ODRASTETE?

Nisam siguran da mogu baš reći da te to bilo „oduvijek“, ali svakako mogu reći da je to bilo od vrlo ranoga djetinjstva. Barem ako se to pitanje odnosi na svećeničku službu. Druge su stvari došle s vremenom i u mnogim spletovima slučajnih, ili manje slučajnih, okolnosti.

2. KAKO POVEZUJETE LJUBAV PREMA JEZIKU I DUHOVNOST?

Zapravo je to vrlo jednostavno. Kršćanstvo je neodvojivo od riječī i od Riječi. U biblijskome izvješću o stvaranju svijeta upravo je riječ ona snaga kojom Bog poziva u postojanje svako biće. Tijekom cijele povijesti spasenja Bog je riječima komunicirao sa svojim Izabranim narodom, upućivao svoje riječi prorocima Staroga zavjeta i, u konačnici, predao riječi svoga zakona. Vrhunac te spasenjske povijesti je kada Riječ – kako proslov Evanđelja po Ivanu govori o drugoj osobi Presvete Trojice, Sinu – uzela ljudsku narav i tijelo i postala pravim čovjekom u osobi Isusa Krista. Po riječima i Riječi ostvaruje se, dakle, ona u svakoga čovjeka duboko usađena težnja: oproštenje naših prijestupa i dioništvo u božanskoj vječnosti.

Nadalje, kada govorimo o povijesti slavenskih jezika, a među njima je i naš hrvatski jezik, nemoguće je tu povijest razdvojiti od povijesti kršćanstva. Od svojih književnih početaka, koje zajedno s drugima dijelimo u baštini Svete braće Ćirila i Metoda, pa sve do danas hrvatski jezik je isprepleten i obilježen velikim blagom katoličke vjere.

3. MISLE LI LJUDI DA JE POVIJEST HRVATSKOG JEZIKA VRLO JEDNOSTAVNA I DA ZAPRAVO NE ZNAJU KOLIKO JE ONA BOGATA I SLOŽENA?

Neznanje i nepoznavanje vlastite povijesti, pa tako onda i povijesti hrvatskoga jezika – na svim njegovim razinama: standardnoga jezika, književnoga jezika, dijalekata itd. – zacijelo je jedan od velikih problema s kojima se danas susrećemo u našoj Domovini i narodu. Dakako da se ne može očekivati da se svi bavimo i razumijemo baš sve stvari povezane s njegovom povijesti i razvojem; za to postoje stručnjaci. Pa ipak, s obzirom na to da je upravo jezik najvažnija oznaka identiteta nekoga naroda, nužno je makar u osnovnim crtama poznavati i njegov povijesni razvoj i značaj. Važno je upoznati se s bogatom poviješću hrvatskoga jezika jer itekako imamo biti na što ponosni. Dovoljno je samo reći da je naša srednjovjekovna povijest – nas, maloga južnoslavenskoga naroda – obilježena tropismenošću i trojezičnošću: naši su, naime, predci pisali trima pismima (latinicom, glagoljicom i hrvatskom ćirilicom) i ravnopravno rabili tri jezika (hrvatski jezik, crkvenoslavenski jezik i latinski jezik). Nigdje u Europi nemamo sličnu situaciju! Možemo se, također, prisjetiti i da su Hrvati svoju prvi tiskanu knjigu, Misal po zakonu Rimskoga dvora, dobili još daleke 1483. godine, što je svega tridesetak godina poslije izuma tiskanja i gotovo cijelo desetljeće prije otkrića Amerike! Samo ova dva podatka – a ima još mnogo toga što bi se moglo po ovome pitanju reći – mogu biti dovoljna da se pokaže koliko je poznavanje povijesti našega jezika i kulture važno za nas same, ne samo radi stjecanja znanja o prošlosti nego i radi očuvanja našega identiteta u sadašnjosti.