OBILJEŽAVANJE DANA MARIJE JURIĆ ZAGORKE – ŽENA SA SATOM NA RUCI

U današnjem svijetu prihvatljivo je da muškarac nosi suknju ili haljinu ako se u njoj osijeća dobro.  Žene smiju obuti muške čizme ili obući djedov stari sako koji se ponovno vratio u modu. Ne postoje “muške” i “ženske” boje te oba spola smiju kupovati odjeću na muškom i ženskom odjelu u trgovini. Jesmo li se ikada pitali kako je svijet funklcionirao prije našega postojanja? Možemo li zamisliti svijet u kojemu žena ne smije nositi hlače i sat na ruci?

U vrijeme ratova, hrvatskih otpora mađarizaciji, patrijarhata i bolesti živjela je naša najčitanija književnica i prva profesionalna novinarka, Marija Jurić Zagorka.  Ona je prkosila svim dotadašnjim standardima ljepote i oblačenja te se upustila u nešto što je za ženu na početku dvadesetoga stoljeća bilo nezamislivo. Zagorku uglavnom pamtimo po pričama naših baka koje su njezine romane čitale s baterijama ispod takozvanih “popluna”. No, Zagorka se najviše isticala svojim karakterom i nesvakidašnjim izledom. Često  je bila viđena u košuljama s muškim manžetama i štapom u ruci. Voljela je  zapaliti svoju poznatu “škiju” i naliti nekoliko kapi ruma u čaj. Ženama iz visokog društva jako je smetala njezina pojava, a kamoli da dijeli radno mjesto s njihovim muževima.  Zagorka je to upravo i napravila, tražila je posao u najuglednijem opozicijskom časopisu u Zagrebu, slavnom “OBZORU”. Uz pomoć biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Zagroka dobiva posao i počinje jedno vrlo zanimljivo razdoblje njezina života. Najviše se voljela oblačiti u muška odjela i izlaziti na teren. Zagorka nije bila netko tko će nedjeljom šetati po Zrinjevcu i piti kavu, ona je radila i sama se borila za svoj kruh. Svojim romanima prošetala se kroz stoljeća hrvatske povijesti, a njezine junake žene su toliko zavoljele da su djeci davale imena po likovima iz  romana. Tako se na primjer moja majka zove “Tajana”, a njezin brat “Ivan”. Imena su dobili po likovima iz romana “Plameni inkvizitori”. Zagorka će uvijek imati  posebno mjesto u mom srcu, a najmanje što mogu učiniti je staviti jedan sat na ruku i na taj način odati počast najčitanijoj hrvatskoj književnici.

Ps. “Sanjajte još veće snove, težite višem, borite se žešće, a kad posumnjate, ne zaboravite: vi ste u pravu.”

Sretan Dan Marije Jurić Zagorke!

Iris Đurkić, 2.OG