TERENSKA NASTAVA U ZAGREBU

U ranim jutarnjim satima, 23. listopada 2026., učenici 4. OG razreda, u sklopu nastave povijesti, vjeronauka, likovne umjetnosti i hrvatskoga jezika uputili su se prema Zagrebu. Terensku su nastavu organizirali prof. Marija Jelkić i prof. Dejan  Pisačić, a u pratnji su bili prof. Jasna Vuković i knjižničarka Martina Peranić.

Najprije smo se uputili prema samostanskom kompleksu sv. Franje Ksaverskog na sjeveru Zagreba, gdje nas je dočekao domaćin fra Mirko Mišković. Započeli smo obilazak ksaverskoga kompleksa i doznali kako su se franjevci već od 9. stoljeća koristili glavnim izumom sv. Ćirila, glagoljicom i bili jedini na zapadu koji sv. misu nisu služili na latinskome jeziku. Prvi nelatinski i nelatinični liturgijski tekst, Misal po zakonu rimskoga dvora, otisnut je 22. veljače 1483. Bilo je oko 200 otisnutih primjeraka, ali do danas ih je očuvano samo 11. Tijekom reformacije upotreba se smanjuje, no Josip Juraj Strossmayer s fra Dragutinom Antunom Parčićem izdaje posljednji glagoljski misal iz 1893. Poslije Drugoga vatikanskog koncila, fra Josip Leonard Tandarić obnavlja staroslavenski misal koji se koristi i danas.

Samostanska crkva sv. Franje Ksaverskoga građena u baroknom stilu sredinom 18. st. Prvotno je pripadala isusovcima, a nakon ukinuća njihova reda, 1923. pripala je franjevcima iz župe sv. Marka. U njoj se ističu stipesi koji nalikuju na dva glagoljska slova, ovisno o kutu gledanja. Prvo je slovo I, kao Isus, te slovo S kao staroslavenski pandan riječi iz Biblije.

Samostanski refektorij (blagovaonica) krasi djelo Zlatka Šulentića kao prikaz Posljednje večere na triptihu. U sakristiji se nalaze slike svih franjevačkih svetaca, a pravo su bogatstvo očuvana djela u samostanskome arhivu kao što su Red i zakon sestara dominikanki – pisan na pergamentu na starohrvatskome jeziku i latinici iz 1345.; Ivančićev zbornik; Klimantovićev zbornik; Spovid općena tiskana u Senju 1496. (ovo je njezin jedini primjerak, dugo smatran izgubljenim jer je bio uvršten u zbornik), tu je i brevijar fra Rafaela iz 1631. i Parčićev misal.

Nakon slobodnoga vremena, uputili smo se u Galeriju Klovićevi dvori na dvije izlože. Prva je bila Retrospektiva Nade Žiljak, živuće slikarice čiji je gotovo cijeli opus bio izložen u Galeriji. Njezin umjetnički put nije ostao vezan uz jednu disciplinu ili tehniku. Tijekom gotovo šest desetljeća djelovanja bavila se slikarstvom, grafikom i ilustracijom, radeći u ulju, akrilu, akvarelu i pastelu, ali i u klasičnim grafičkim tehnikama poput suhe igle, bakropisa i linoreza. Njezina je karijera pritom obilježena izrazitom znatiželjom i spremnošću na istraživanje novih mogućnosti slike. Također, vidjeli smo još jednu izložbu pod nazivom Temelj za budućnost – zbirka darovanih umjetnina Klovićevi dvori, odnosno umjetnika koji su nekad izlagali u Galeriji.

Ovu zanimljivu terensku nastavu završili smo posjetom  Satiričkom kazalištu Kerempuh u kojem smo uživali u predstavi Vječno mladi u režiji Krešimira Dolenčića. Predstava i čitava glumačka postava obiluje talentiranim glumačkim imenima, a neka od njih su Anita Matić Delić, Mia Anočić Valentić, Lav Novosel, Domagoj Ivanković, Ines Bojanić i dr.  Predstava na ironičan i satiričan način prikazuje život glumaca u staračkome domu te njegovateljicu koja im neizmjerno ide na živce. Kroz predstavu se vrte legendarne glazbene uspješnice i monolozi iz poznatih drama.

Nakon kulturno bogatoga i sadržajno ispunjenoga dana, učenici završnoga 4. OG razreda sretno su se i sigurno vratili svojim kućama u sitnim noćnim satima. Bilo je to samo jedno u nizu naših predivnih i nezaboravnih putovanja i posjeta koja će nam još dugo ostati u lijepom sjećanju.

Monika Tomin, 4. OG